, , ,

Racionalna upotreba (ne)financijskih resursa tvrtke

15 lip 2018

 „Prvo je pravilo: Nikad ne izgubi novac. Drugo pravilo: Nikad ne zaboravi prvo pravilo.”

 

Princip racionalnosti upotrebe (ne)financijskih resursa, jedan je od osnovnih financijskih principa u svim tvrtkama. Poslovne grupacije mogu imati značajne multiplicirajuće učinke poslovanja od racionalne upotrebe nematerijalnih resursa npr. način organiziranja promotivne kampanje i sl.

Resurs [1]  (fr. „la ressource“ , „sredstvo, izvor“, lat. resurgere, „izvirati“) je sredstvo, koje je potrebno za provođenje ili dovršavanje jedne radnje. Resurs može biti materijalno dobro ili nematerijalna imovina. Uglavnom se podrazumijeva oprema za proizvodnju, novac, tlo, sirovine, energija ili djelatnici. Najčešći primjeri sredstava koja se svrstavaju u nematerijalnu imovinu[2] su: računalni softver, nakladnička prava, izdaci za razvoj, robna marka, know-how, goodwill, patenti, licence, koncesije, zaštitni znakovi i slična prava, franšize, dozvole, marketinška prava, dizajn…

Racionalno upravljanje financijskim resursima je osiguravanje financijskih sredstava i pronalaženje najbolje kombinacije izvora financiranja (vlastitih prihoda i tuđih sredstava – npr. kredita), kao i njihov namjenski utrošak za unaprijed planirane troškove.

 

Princip racionalnog upravljanja (ne)financijskim resursima podrazumijeva:

  • odvijanje svih poslovnih aktivnosti prema određenom redu i prema pravilima: npr. urgiranje na naplatu dospjelih prihoda (za ispostavljene fakture/račune), plaćanje svih računa za dospjele troškove do određenog datuma u mjesecu i slično;
  • planiranje prihoda kao i njihovu namjensku upotrebu za plaćanje planiranih troškova (rashoda);
  • kontrolu racionalne upotrebe (ne)financijskih resursa (novčanih sredstava, zaliha, opreme, kadrova i drugih resursa tvrtke/grupacije).

Racionalnost upotrebe (ne)financijskih resursa ne mora biti povezano isključivo sa štedljivošću, nego može značiti i učinkovitiju upotrebu tvrtkinih resursa. Štedljivost upotrebe resursa odnosi se prije svega na financijske resurse, dok se efikasnom upotrebom nefinancijskih resursa postiže kvalitetnije „trošenje“ i upotreba neopipljive tvrtkine imovine.

Na koji način će biti organizirana kontrola racionalne upotrebe (ne)financijskih resursa tvrtke/grupacije ovisi o unutarnjoj organizaciji rada. Uobičajeno je da kontrolu racionalne upotrebe svih resursa tvrtke/grupacije vrši Direktor ili ovlaštena osoba npr. financijski direktor i to u određenim rokovima (dnevno, tjedno, mjesečno, polugodišnje i godišnje).

Za redovno, pismeno, izvještavanje o izvršenoj kontroli racionalne upotrebe resursa u tvrtki/grupaciji propisuju se i odgovarajući rokovi izvještavanja npr. do kraja tjedna, do 10-tog u mjesecu i sl. Tvrtka/grupacija može utvrditi način i rokove izvještavanja i za izvanredne kontrole upotrebe (ne)financijskih resursa, a ne samo za redovne kontrole.

Racionalnost upotrebe (ne)financijskih resursa podrazumijeva postizanje očekivanih ušteda troškova i povećanje prihoda u tvrtki/grupaciji. Za primjenu principa racionalnosti propisuju se ne samo odgovarajuće kontrolne mjere i mehanizmi, nego prije svega preventivne mjere i postupci.

 

Postizanje očekivanih ušteda troškova i povećanje prihoda u tvrtki/grupaciji ostvaruje se:

  • namjenskim korištenjem svih resursa i imovine za osnovnu djelatnost tvrtke/grupacije;
  • odgovornim postupanjem uz primjerenu brigu i štedljivost, bez pogrešnog predstavljanja činjenica i financijskih pokazatelja;
  • pravovremenim i potpunim ispunjavanjem preuzetih poslovnih i radnih obaveza;
  • realiziranjem planiranih vrijednosti;
  • pravovremenim izvršavanjem međusobno povezanih poslovnih aktivnosti unutar tvrtke/ grupacije, u odnosima s: kupcima, dobavljačima i poslovnim partnerima;
  • primjenom znanja i vještina u svakodnevnom unapređenju poslovanja tvrtke/grupacije;
  • sprečavanjem nepravilnosti u izvršavanju poslovnih zadataka;
  • urgiranjem ili provjerom pravovremenog/ispravnog izvršavanja poslovnih zadataka;
  • argumentiranim prijedlozima za unapređenje radne učinkovitosti i sveukupnog poslovanja tvrtke/grupacije.

Ukoliko se bilo koji od (ne)financijskih resursa tvrtke/grupacije koristi neprimjereno, potrebno je utvrditi uzroke nastale situacije, pokušati samostalno otkloniti manje nedostatke i/ili za veće nedostatke informirati nadležne osobe u tvrtki/grupaciji odnosno tražiti upute za potrebno postupanje kako ne bi nastao gubitak (ne)financijskih resursa.

Ako u tvrtki/grupaciji ne postoje precizne upute o načinu postupanja sa (ne)financijskim resursima, potrebno je utvrditi odgovarajuće politike i procedure koje će to definirati. U suprotnom ne može se očekivati da će zaposlenici samoinicijativno, ukoliko nemaju ranije usvojene navike štedljivosti i efikasnosti, poduzimati „očekivane“ preventivne aktivnosti na racionalnoj upotrebi (ne)financijskih resursa.

Kada su u tvrtki/grupaciji propisana pravila i procedure za racionalno upravljanje (ne)financijskim resursima, tada je postizanje ovog principa jednostavnije tj. jednostavnije je izvršiti kontrolu racionalnog utroška (ne)financijskih resursa tvrtke/grupacije.

Strateški menadžment tvrtke/grupacije treba biti trajno opredijeljen za razvijanje organizacijske kulture koja će podrazumijevati primjenu principa racionalnosti upotrebe (ne)financijskih resursa odnosno nagrađivati inovativna rješenja kojima se unapređuju svi ili većina poslovnih procesa.

Djelomična primjena principa racionalnosti samo na pojedine organizacijske jedinice, a ne na cjelokupan poslovni sustav i sve pojedince u njemu, ne može trajno doprinijeti uspješnosti i dugoročnoj održivosti ovog principa. Zbog toga je vrlo važno da strateški menadžment vlastitim primjerom racionalne upotrebe (ne)financijskih resursa suštinski prezentira trajno opredjeljenje za poštovanjem ovog poslovnog principa.

[1] Izvor:  https://hr.wikipedia.org/wiki/Resurs

[2] Izvor:  https://burza.com.hr/portal/sto-je-to-nematerijalna-imovina/7239

lejla-softic

Autor: Lejla Softić, dipl.oec.  –  SoftConsulting s.p. 

Smatra da razvoj karijere bez kontinuiranog ulaganja u osobni razvoj i unapređenje znanja i vještina nije moguće postići u 21. stoljeću. Konstantno usavršavanje i stjecanje novih znanja i vještina podjednako je važno za uspješnu karijeru koliko je značajno disanje za naš život i zdravlje.

Ne propustite poduzetničke novosti i savjete

Ako želite primati mjesečni newsletter s korisnim sadržajima iz naše poduzetničke baze znanja, molimo vas da ispunite obrazac.

X