Koncept cjeloživotnog učenja i holističkog marketinga

19 kol 2016

 

Pokušavam razumjeti tržišna događanja. Gledam televizijski program iz zemlje i svijeta kako bih prikupila neke od potrebnih informacija, ali i svakodnevne poslovne aktivnosti. Pronalazim zanimljive sadržaje koji govore o poduzetničkim inicijativama. Točnije o poduzetnicima koji su željeli podijeliti osobna iskustva s drugima.

Slušam poduzetnicu koja je svoj prvi biznis iz područja istraživanja tržišta prodala i pokrenula dva nova biznisa. S nekim njezinim stavovima tipa: “ne treba provoditi analizu tržišta, pitati kupce što žele i sl.”, nisam sigurna da bih se mogla složiti. U cijelosti se slažem sa stavom: morate znati prije kupaca što im je potrebno. Na pitanje: “Je li provela istraživanje tržišta za vlastite potrebe?”, poduzetnica odgovara s odlučnim: “ne”, a zatim pojašnjava da je “znala” kako se njezinim poslom bavi i drugo poduzeće tj. konkurent, ali da za njih nitko ne zna. Navodi i sljedeće: “Pitala sam druge agencije za istraživanje tržišta bave li se pružanjem ovih usluga i saznala da ne pružaju ove usluge. Navodi i da poduzetnici, tj. oni koji poduzimaju nešto, obično uče na vlastitim pogreškama. Tu se napokon slažem s njezinim stavom u cijelosti.

Pomislim, i uspješnim poduzetnicima potrebna je edukacija kada ovako javno iznose vlastite stavove na temu pokretanja biznisa bez bilo kakvog istraživanja tržišta. Iz svega navedenog saznajem kako ga je poduzetnica koju parafraziram i sama provela, samo nije znala da se tako zove, jer je istraživanje tržišta “širok” pojam u odnosu na djelatnost njenog prvog biznisa.

Poduzetnica koja je prezentirala osobna iskustva potaknula me je da napišem nekoliko prijedloga o potrebi cjeloživotnog učenja i njegovom značenju za implementaciju holističkog marketinškog koncepta u poslovnoj organizaciji, bez obzira je li riječ o poduzetništvu, korporaciji, mikro, malom, srednje velikom, velikom, domaćem ili međunarodnom obliku organizacije.

 

Definicija pojma: koncept cjeloživotnog učenja

Koncept cjeloživotnog učenja[1] podrazumijeva stjecanje i nadogradnju svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija, promicanje razvoja znanja i sposobnosti koje će omogućiti prilagođavanje tradicionalno shvaćenog poimanja društva u “društvo znanja”, ali i aktivno sudjelovanje u svim sferama društvenog života te samim time i utjecaja na kreiranje vlastite budućnosti.

U kontekstu cjeloživotnog učenja uvažavaju se svi oblici obrazovanja: formalno obrazovanje (npr. stjecanje diplome), neformalno obrazovanje (npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu i iskustva tijekom praktične primjene znanja dobivenih formalnim obrazovanjem ) i neformalno obrazovanje tzv. međugeneracijsko učenje (razmjena znanja u obitelji, s prijateljima i kolegama).

Učenje je pri tome kontinuirani proces u kojem su rezultati i motivacija pojedinca za učenje u određenom životnom razdoblju utemeljeni znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenima u mlađoj životnoj dobi. Uz koncept cjeloživotnog učenja najčešće se vežu ciljevi ekonomske prirode, kao što su postizanje veće konkurentnosti i trajne zapošljivosti, ali su jednako važni i ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u društvu.

 

Zašto je potrebno cjeloživotno učenje za implementaciju holističkog marketinškog koncepta?

Ako znamo, a o tome je već napisan tekst, što znači da znamo, da marketinški miks čine 7 P i da su 1P ljudi, onda je općepoznata činjenica da je za implementaciju holističkog marketinškog koncepta neophodno ulagati u znanja i vještine ljudskih potencijala. U suprotnom, ostaje neiskorišten njihov potencijal. Što to ustvari praktično znači?

Ukoliko ste angažirali određene kadrove u Vašoj organizaciji, to znači da su oni u trenutku kada ste s njima zaključili Ugovor o radu ili neki drugi formalno-pravni oblik reguliranja poslovnog odnosa angažirali njihove trenutačne vještine i znanja. Ako se ne nastavi s ulaganjem, ne samo u obliku plaće, tada će i Vaša početna investicija polako “gubiti” na vrijednosti. Zašto?

U dosadašnjem radu imala sam priliku susretati se s profesionalcima koji su smatrali da nakon završetka formalnog obrazovanja, nema potrebe nastaviti s razvojem vlastitih znanja i vještina. Raditi na tom nivou, priznajem, može biti izazovno. Međutim, raditi s kadrovima kojima je izazov naučiti nešto novo i unaprijediti vlastite vještine, a zatim i poslovanje u organizaciji u kojoj su angažirani je inspirativno. Zašto?

Zato što se u takvim okolnostima razvija mnogo ideja! Ne kažem da će sve ideje biti realizirane, jer znam da je od ideje do realizacije potrebno uložiti dosta resursa pa samim time i vremena, ali znam da je kroz razvoj neke vještine koju do tada nisam niti sama posjedovala u našoj interaktivnoj diskusiji koja ponekad graniči i s “kriznim” komuniciranjem, došlo do razvoja i mojih vještina kao organizatora savjetodavno-edukativnih programa.

Što mi to zajedno razvijamo kroz savjetodavno-edukativne programe? Prvo, nastojim(o) objasniti da se suvremeni menadžment razlikuje od klasičnog, najprije po načinu komunikacije, a na ovim programima je “otvorena dvosmjerna komunikacija između organizatora i sudionika. Drugo, nastojim(o) razviti kritičko mišljenje, te razmotriti vlastiti poslovni koncept iz tuđe “perspektive”. Treće, nastojim(o) kroz samo-motiva(k)ciju postići nove/dodatne vrijednosti za organizacije koje su odlučile ulagati u vlastite ljudske potencijale.

Dakle, kao konzultant koji obavlja ove aktivnosti, za poslodavce, jedno od pitanja koje obično postavim je: kako ćete unaprijediti vlastito poslovanje nakon dobivenih novih informacija i saznanja? Priznajem javno kako uvijek dobijem pozitivne povratne informacije i više od jedne ideje za unaprjeđenje poslovanja. Naglasim, da je to važno i realizirati! Povremeno dobijem, indirektno, povratnu informaciju s tržišta da su te ideje i realizirane kroz poslovanje organizacije.

To je ono što me kao profesionalca “ispunjava” i čini zadovoljnom kada kroz savjetodavno-edukativne programe potaknem određene tržišne promjene. Svjesna sam činjenice da neki od ulaganja u programe cjeloživotnog učenja ne mogu biti odmah realizirani te da je nužno potrebno vrijeme da se na tržištu vide očekivane promjene i unapređenje poslovanja. Zato je ove aktivnosti važno kontinuirano pratiti na tržištu i prepoznavati pozitivnu energiju koja je nastala kao rezultat holističkog pristupa u implementaciji marketinškog koncepta poslovnih organizacija.

 

“Umrežavanje” ideja, znanja i vještina kroz koncept cjeloživotnog učenja

Zagovornik sam primjene suvremenih tehnologija i svih prednosti koje one omogućavaju poslovnim ljudima, a kako bi se postiglo “umrežavanje” ideja i znanja te njihova primjena u praksi. Također, smatram da se osim razvoja tehnologija istovremeno treba vršiti i razvoj znanja i vještina ljudi za primjenu suvremenih tehnologija kroz koncept cjeloživotnog učenja. Zašto?

Ukoliko razvoj tehnologija napreduje “brže” od razvoja svijesti “ljudi”, doći će do određenog jaza i neusklađenosti, kako u primjeni tehnologija, tako i u ulaganju financijskih resursa u uvođenje novih tehnologija. Nadalje, ljudi koji ne razvijaju vlastita znanja i vještine, kroz vrijeme će gubiti na svojoj konkurentnosti. Ali je li to uvijek tako?

Konkretan i jednostavan primjer. Kada pokušam nešto napisati ručno, što znači koristiti olovku i papir, rukopis koji vidim ne ostavlja pozitivan dojam na autora ovih redaka. Zašto? Jednostavno, u vlastitom radu više koristim tipkovnicu, nego olovku i papir. Ako koristim olovku i papir, to je u slučajevima kada trebam nešto zabilježiti kao kratku napomenu ili potpisati neki dokument. Kada pogledam tako zapisan tekst, postanem svjesna da se i sama ponekad teško snalazim u vlastitom zapisu.

Nekada “odustanem” od dešifriranja vlastitog zapisa i po sjećanju, koje me još uvijek dobro “služi”, zaključim što sam to ranije zabilježila. Ja još uvijek koristim i ove “klasične” alate, ali kako surađujem s kolegama iz IT sektora, primjećujem kako oni više ne koriste ove alate, nego sve bilješke odmah zapisuju na odgovarajući digitalni medij. Priznajem da je to puno lakše i opravdanije, ali i dalje u vlastitom radu nastojim “zagovarati” i primjenu nekih od “tradicionalnih” alata i tehnologija.

Ukoliko ovaj primjer “premjestimo” u npr. sferu tradicionalnih zanata, možemo primijetiti da je njihovo postojanje upitno u modernom društvu, kao i da isto poprima sve više karakteristike umjetnosti, a sve manje karakteristike zanata. Upravo bi ovaj argument trebao biti dovoljan za afirmativno promatranje potrebe umrežavanja ljudi i njihovih ideja, znanja i vještina kroz koncept cjeloživotnog učenja.

Želim navesti još jedan primjer iz poduzetničke prakse. Naime, saznala sam da je jedna poduzetnica imala sasvim dovoljno ideja, znanja i vještina kako bi pokrenula vlastiti biznis koji je imao karakteristike ručnog rada odnosno tradicionalnog zanata. Ali kada se “upustila” u izazove poduzetništva saznala je da za pokretanje vlastitog biznisa mora imati “papir” tj. formalni dokument kojim će moći dokazati da posjeduje određene vještine iz područja tradicionalnih zanata. Naravno da je morala pristupiti edukacijskom programu kako bi zadovoljila potrebnu zakonodavnu formu.

Međutim i dalje nisam sigurna da je ovaj način izvršavanja koncepta cjeloživotnog učenja, odnosno pristupa istom samo forme radi ispravan, jer to nije bit koncepta cjeloživotnog učenja. Ono što mi ostaje istražiti iz ovog područja je sljedeće: je li poduzetnicima nužno više treninga zbog forme tj. “papira” ili zbog primjene stečenih znanja i vještina u praksi kroz razmjenu iskustava i poslovno umrežavanje; i što formalno-pravni sustav tj. zakonodavac može učiniti da se trenutačne zakonske regulative izmjene: kako s ciljem smanjenja forme za pokretanje biznisa, tako i s ciljem povećanja potrebe za ulaganjem gospodarskih subjekata u razvoj znanja i vještina ljudskih potencijala kroz koncept cjeloživotnog učenja.

 

Novi produkti i cjeloživotno učenje

Često s kolegama/konzultantima u IT sektoru, neki “konkretan” problem znamo definirati kao: IF-THEN-ELSE. Ne prevodimo međusobno “što ovo znači?”, jednostavno znamo! Do jednog trenutka, kada mi je kolega i poslovni partner, bez čije IT podrške virtualni savjetnik ne bi bio ništa više nego lijepa ideja, nije rekao u nastavku ove fraze i sljedeće: A, onda samo “do”!

Obilježavajući s poslovnim partnerima, prošlog mjeseca, uspješnu realizaciju migracije podataka i redizajn virtualnog savjetnika, pitala sam: “Što novo spremaju?” Dobila sam odgovor kako trenutačno rade na softveru za 1:1 marketing i počnemo s diskusijom. IT konzultanti pojašnjavaju mi što programiraju, a ja kao netko s “druge” strane njihovog SW rješenja, pojašnjavam im, što to oni rade i gdje se “DO” ovaj put završava. Kažem im i da sam tekst na ovu temu napisala za PANTHEON poduzetničku bazu znanja i predložim da “pregledaju” slike, jer znam da će iz slika biti sve jasno! Da, kaže mi poslovni partner, u tom konceptu 1:1 marketinga ima puno matematike. Odgovaram sa: znam i dodajem da je u tom računanju nužno dobro postaviti osnovnu formulu, a zatim samo da ide u dubinu kalkulacije po unaprijed postavljenom modelu. Zašto ovo naše partnersko iskustvo opisujem na ovom mjestu?

Prvo, zato jer bez edukacije nema novih rješenja. Pod edukacijom podrazumijevam i razmjenu iskustava. Bez novih rješenja, nema kvalitetnijeg zadovoljavanja tržišnih potreba. A kvalitetnog zadovoljavanja tržišnih potreba nema bez novih produkata.

Dakle, bez obzira kako ćete pristupiti procesu cjeloživotnog učenja, hoće li to biti putovanje u jednom ili više pravaca, morate stići do cilja. Što je cilj u konceptu cjeloživotnog učenja? Nova znanja i vještine. Ali kako znanja i vještine same po sebi nisu cilj, to je konačan cilj implementacije koncepta cjeloživotnog učenja: poboljšanje kvalitete života i rada, a što je moguće samo kroz proces kontinuiranog unaprjeđenja ili razvoja novih produkata. Što će biti novi produkt ovisi najviše o djelatnosti kojom se bavite.

Ono čemu treba težiti kao profesionalac je da vaše poslovanje ima smisao i značenje, ne samo za vas i vaš biznis, nego prije svega za druge zbog kojih postojite kao gospodarski subjekt. Ukoliko ništa niste unaprijedili u proteklih 4-5 godina u vašem biznisu, u smislu da ste kreirali nove produkte i sl., onda prvo što trebate učiniti je unaprijediti vlastite, poslovne vještine. Hoćete li pri tome odabrati samoedukaciju, edukaciju putem webinara ili edukaciju na konferencijama, seminarima, interno ili eksterno, bit će vaša poslovna odluka.

 

[1] Izvor: http://savjetnik.ba/koncept-cjeloivotnog-uenja/  

 

lejla-softic

Autor teksta: Lejla Softić, dipl.oec.  –  SoftConsulting s.p. 
Smatra kako u 21. stoljeću nije moguće postići napredak u karijeri bez kontinuiranog ulaganja u osobni razvoj te unapređenje znanja i vještina. Konstantno usavršavanje, važno je za uspješnu karijeru, otprilike koliko i disanje za naš život i zdravlje.

 

Ne propustite poduzetničke novosti i savjete

Ako želite primati mjesečni newsletter s korisnim sadržajima iz naše poduzetničke baze znanja, molimo vas da ispunite obrazac.

X